rastúrati
rastúrati (što) nesvrš. 〈prez. ràstūrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasturati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasturam |
| 2. | rasturaš |
| 3. | rastura |
| množina | |
| 1. | rasturamo |
| 2. | rasturate |
| 3. | rasturaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasturat ću |
| 2. | rasturat ćeš |
| 3. | rasturat će |
| množina | |
| 1. | rasturat ćemo |
| 2. | rasturat ćete |
| 3. | rasturat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasturah |
| 2. | rasturaše |
| 3. | rasturaše |
| množina | |
| 1. | rasturasmo |
| 2. | rasturaste |
| 3. | rasturahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasturao sam |
| 2. | rasturao si |
| 3. | rasturao je |
| množina | |
| 1. | rasturali smo |
| 2. | rasturali ste |
| 3. | rasturali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasturao |
| 2. | bio si rasturao |
| 3. | bio je rasturao |
| množina | |
| 1. | bili smo rasturali |
| 2. | bili ste rasturali |
| 3. | bili su rasturali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasturaj |
| množina | |
| 1. | rasturajmo |
| 2. | rasturajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rasturajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasturao, rasturala, rasturalo | |
| rasturali, rasturale, rasturala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasturan, rasturana, rasturano | |
| rasturani, rasturane, rasturana | |
Definicija
| 1. | v. rasturiti |
| 2. | proizvoditi jako izražen rastur (2) |
Etimologija
✧ vidi ràsturiti
