ràsturiti
ràsturiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràsturen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasturiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasturim |
| 2. | rasturiš |
| 3. | rasturi |
| množina | |
| 1. | rasturimo |
| 2. | rasturite |
| 3. | rasture |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasturit ću |
| 2. | rasturit ćeš |
| 3. | rasturit će |
| množina | |
| 1. | rasturit ćemo |
| 2. | rasturit ćete |
| 3. | rasturit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rasturih |
| 2. | rasturi |
| 3. | rasturi |
| množina | |
| 1. | rasturismo |
| 2. | rasturiste |
| 3. | rasturiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasturio sam |
| 2. | rasturio si |
| 3. | rasturio je |
| množina | |
| 1. | rasturili smo |
| 2. | rasturili ste |
| 3. | rasturili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasturio |
| 2. | bio si rasturio |
| 3. | bio je rasturio |
| množina | |
| 1. | bili smo rasturili |
| 2. | bili ste rasturili |
| 3. | bili su rasturili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasturi |
| množina | |
| 1. | rasturimo |
| 2. | rasturite |
| glagolski prilog prošli | |
| rasturivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasturio, rasturila, rasturilo | |
| rasturili, rasturile, rasturila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasturen, rasturena, rastureno | |
| rastureni, rasturene, rasturena | |
Definicija
razg. ekspr.
| 1. | učiniti da nestane dio po dio [rasturiti društvo] |
| 2. | grubo razbiti neku cjelinu, bacajući dijelove na razne strane, raznoseći i sl.; upropastiti, uništiti, razoriti |
| 3. | natjerati na razlaz, učiniti da se raziđe; raspustiti, raspršiti, rastjerati |
| 4. | raspačati |
| 5. | žarg. nadmoćno pobijediti u kakvoj igri ili borbi [rasturiti neprijatelja, suparnika] |
Frazeologija
⃟ rasturiti slog razmetnuti novinski itd. slog (da se što ne objavi)
Etimologija
✧ raz- + v. turiti
