rastòčiti2
rastòčiti2 (što) svrš. 〈prez. ràstočīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràstočen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rastočiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rastočim |
| 2. | rastočiš |
| 3. | rastoči |
| množina | |
| 1. | rastočimo |
| 2. | rastočite |
| 3. | rastoče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rastočit ću |
| 2. | rastočit ćeš |
| 3. | rastočit će |
| množina | |
| 1. | rastočit ćemo |
| 2. | rastočit ćete |
| 3. | rastočit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | rastočih |
| 2. | rastoči |
| 3. | rastoči |
| množina | |
| 1. | rastočismo |
| 2. | rastočiste |
| 3. | rastočiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rastočio sam |
| 2. | rastočio si |
| 3. | rastočio je |
| množina | |
| 1. | rastočili smo |
| 2. | rastočili ste |
| 3. | rastočili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rastočio |
| 2. | bio si rastočio |
| 3. | bio je rastočio |
| množina | |
| 1. | bili smo rastočili |
| 2. | bili ste rastočili |
| 3. | bili su rastočili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rastoči |
| množina | |
| 1. | rastočimo |
| 2. | rastočite |
| glagolski prilog prošli | |
| rastočivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rastočio, rastočila, rastočilo | |
| rastočili, rastočile, rastočila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rastočen, rastočena, rastočeno | |
| rastočeni, rastočene, rastočena | |
Definicija
preliti (tekućinu) iz jedne posude u više posuda [rastočiti ulje; rastočiti vino]
Etimologija
✧ raz- + v. točiti1
