razbacívati
razbacívati nesvrš. 〈prez. razbàcujēm, pril. sad. razbàcujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbacivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbacujem |
| 2. | razbacuješ |
| 3. | razbacuje |
| množina | |
| 1. | razbacujemo |
| 2. | razbacujete |
| 3. | razbacuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbacivat ću |
| 2. | razbacivat ćeš |
| 3. | razbacivat će |
| množina | |
| 1. | razbacivat ćemo |
| 2. | razbacivat ćete |
| 3. | razbacivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbacivah |
| 2. | razbacivaše |
| 3. | razbacivaše |
| množina | |
| 1. | razbacivasmo |
| 2. | razbacivaste |
| 3. | razbacivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbacivao sam |
| 2. | razbacivao si |
| 3. | razbacivao je |
| množina | |
| 1. | razbacivali smo |
| 2. | razbacivali ste |
| 3. | razbacivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbacivao |
| 2. | bio si razbacivao |
| 3. | bio je razbacivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbacivali |
| 2. | bili ste razbacivali |
| 3. | bili su razbacivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbacuj |
| množina | |
| 1. | razbacujmo |
| 2. | razbacujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razbacujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbacivao, razbacivala, razbacivalo | |
| razbacivali, razbacivale, razbacivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbacivan, razbacivana, razbacivano | |
| razbacivani, razbacivane, razbacivana | |
Etimologija
✧ vidi razbàcati
