razbàcati
razbàcati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁzbacān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbacati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbacam |
| 2. | razbacaš |
| 3. | razbaca |
| množina | |
| 1. | razbacamo |
| 2. | razbacate |
| 3. | razbacaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbacat ću |
| 2. | razbacat ćeš |
| 3. | razbacat će |
| množina | |
| 1. | razbacat ćemo |
| 2. | razbacat ćete |
| 3. | razbacat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbacah |
| 2. | razbaca |
| 3. | razbaca |
| množina | |
| 1. | razbacasmo |
| 2. | razbacaste |
| 3. | razbacaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbacao sam |
| 2. | razbacao si |
| 3. | razbacao je |
| množina | |
| 1. | razbacali smo |
| 2. | razbacali ste |
| 3. | razbacali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbacao |
| 2. | bio si razbacao |
| 3. | bio je razbacao |
| množina | |
| 1. | bili smo razbacali |
| 2. | bili ste razbacali |
| 3. | bili su razbacali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbacaj |
| množina | |
| 1. | razbacajmo |
| 2. | razbacajte |
| glagolski prilog prošli | |
| razbacavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbacao, razbacala, razbacalo | |
| razbacali, razbacale, razbacala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbacan, razbacana, razbacano | |
| razbacani, razbacane, razbacana | |
Definicija
pobacati na razne strane, rasuti bacajući
