ràzgrabiti
ràzgrabiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzgrabljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgrabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgrabim |
| 2. | razgrabiš |
| 3. | razgrabi |
| množina | |
| 1. | razgrabimo |
| 2. | razgrabite |
| 3. | razgrabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgrabit ću |
| 2. | razgrabit ćeš |
| 3. | razgrabit će |
| množina | |
| 1. | razgrabit ćemo |
| 2. | razgrabit ćete |
| 3. | razgrabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgrabih |
| 2. | razgrabi |
| 3. | razgrabi |
| množina | |
| 1. | razgrabismo |
| 2. | razgrabiste |
| 3. | razgrabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgrabio sam |
| 2. | razgrabio si |
| 3. | razgrabio je |
| množina | |
| 1. | razgrabili smo |
| 2. | razgrabili ste |
| 3. | razgrabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgrabio |
| 2. | bio si razgrabio |
| 3. | bio je razgrabio |
| množina | |
| 1. | bili smo razgrabili |
| 2. | bili ste razgrabili |
| 3. | bili su razgrabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgrabi |
| množina | |
| 1. | razgrabimo |
| 2. | razgrabite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgrabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgrabio, razgrabila, razgrabilo | |
| razgrabili, razgrabile, razgrabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgrabljen, razgrabljena, razgrabljeno | |
| razgrabljeni, razgrabljene, razgrabljena | |
Definicija
| 1. | grabeći ili otimajući raznijeti |
| 2. | pren. na brzinu, u navali, raznijeti u zn. pokupovati, domoći se i sl. [razgrabiti robu u trgovini; razgrabiti nasljedstvo; razgrabiti zajedničku imovinu] |
Etimologija
✧ raz- + v. grabiti
