grȁbiti
grȁbiti (, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. grȁbēći (se), gl. im. gràbljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
grabiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | grabim |
2. | grabiš |
3. | grabi |
množina | |
1. | grabimo |
2. | grabite |
3. | grabe |
futur | |
jednina | |
1. | grabit ću |
2. | grabit ćeš |
3. | grabit će |
množina | |
1. | grabit ćemo |
2. | grabit ćete |
3. | grabit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | grabljah |
2. | grabljaše |
3. | grabljaše |
množina | |
1. | grabljasmo |
2. | grabljaste |
3. | grabljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | grabio sam |
2. | grabio si |
3. | grabio je |
množina | |
1. | grabili smo |
2. | grabili ste |
3. | grabili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grabio |
2. | bio si grabio |
3. | bio je grabio |
množina | |
1. | bili smo grabili |
2. | bili ste grabili |
3. | bili su grabili |
imperativ | |
jednina | |
2. | grabi |
množina | |
1. | grabimo |
2. | grabite |
glagolski prilog sadašnji | |
grabeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
grabio, grabila, grabilo | |
grabili, grabile, grabila | |
glagolski pridjev pasivni | |
grabljen, grabljena, grabljeno | |
grabljeni, grabljene, grabljena |
1. | (što) a. uzimati pohlepno, otimanjem prisvajati, stjecati pohlepom b. brzo, hitrim kretnjama, hvatati [grabiti rukom; grabiti šapom; grabiti kljunom] c. zahvaćati, crpsti, vaditi [grabiti iz bunara; grabiti sijeno vilama] |
2. | () žuriti, hitati [grabio je za njim dugim koracima] |
3. | (se) a. hvatati se u koštac b. pren. pejor. otimati se za što ili oko čega, usp. grabež |