razdjeljívati
razdjeljívati (što, se) nesvrš. 〈prez. razdjèljujēm, pril. sad. razdjèljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razdjeljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razdjeljujem |
| 2. | razdjeljuješ |
| 3. | razdjeljuje |
| množina | |
| 1. | razdjeljujemo |
| 2. | razdjeljujete |
| 3. | razdjeljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razdjeljivat ću |
| 2. | razdjeljivat ćeš |
| 3. | razdjeljivat će |
| množina | |
| 1. | razdjeljivat ćemo |
| 2. | razdjeljivat ćete |
| 3. | razdjeljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razdjeljivah |
| 2. | razdjeljivaše |
| 3. | razdjeljivaše |
| množina | |
| 1. | razdjeljivasmo |
| 2. | razdjeljivaste |
| 3. | razdjeljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razdjeljivao sam |
| 2. | razdjeljivao si |
| 3. | razdjeljivao je |
| množina | |
| 1. | razdjeljivali smo |
| 2. | razdjeljivali ste |
| 3. | razdjeljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razdjeljivao |
| 2. | bio si razdjeljivao |
| 3. | bio je razdjeljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razdjeljivali |
| 2. | bili ste razdjeljivali |
| 3. | bili su razdjeljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razdjeljuj |
| množina | |
| 1. | razdjeljujmo |
| 2. | razdjeljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razdjeljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razdjeljivao, razdjeljivala, razdjeljivalo | |
| razdjeljivali, razdjeljivale, razdjeljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razdjeljivan, razdjeljivana, razdjeljivano | |
| razdjeljivani, razdjeljivane, razdjeljivana | |
Etimologija
✧ vidi razdijéliti
