razdijéliti
razdijéliti (što, se) svrš. 〈prez. ràzdijēlīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzdijēljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razdijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razdijelim |
| 2. | razdijeliš |
| 3. | razdijeli |
| množina | |
| 1. | razdijelimo |
| 2. | razdijelite |
| 3. | razdijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razdijelit ću |
| 2. | razdijelit ćeš |
| 3. | razdijelit će |
| množina | |
| 1. | razdijelit ćemo |
| 2. | razdijelit ćete |
| 3. | razdijelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razdijelih |
| 2. | razdijeli |
| 3. | razdijeli |
| množina | |
| 1. | razdijelismo |
| 2. | razdijeliste |
| 3. | razdijeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razdijelio sam |
| 2. | razdijelio si |
| 3. | razdijelio je |
| množina | |
| 1. | razdijelili smo |
| 2. | razdijelili ste |
| 3. | razdijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razdijelio |
| 2. | bio si razdijelio |
| 3. | bio je razdijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo razdijelili |
| 2. | bili ste razdijelili |
| 3. | bili su razdijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razdijeli |
| množina | |
| 1. | razdijelimo |
| 2. | razdijelite |
| glagolski prilog prošli | |
| razdijelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razdijelio, razdijelila, razdijelilo | |
| razdijelili, razdijelile, razdijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razdijeljen, razdijeljena, razdijeljeno | |
| razdijeljeni, razdijeljene, razdijeljena | |
Definicija
| 1. | podijeliti u skupine (o osobama) |
| 2. | razlučiti, odijeliti [razdijeliti žito od kukolja] |
| 3. | rasporediti, razmjestiti tako da se dijeli [razdijeliti kosu]; napraviti razdjeljak |
| 4. | dati većem broju osoba; razdati; rasporediti [razdijeliti hranu, obroke] |
| 5. | izvršiti međusobnu podjelu; razgraničiti se, podijeliti se [razdijeliti imanje, nasljedstvo] |
