razmućívati
razmućívati nesvrš. 〈prez. razmùćujēm, pril. sad. razmùćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razmućivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razmućujem |
| 2. | razmućuješ |
| 3. | razmućuje |
| množina | |
| 1. | razmućujemo |
| 2. | razmućujete |
| 3. | razmućuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razmućivat ću |
| 2. | razmućivat ćeš |
| 3. | razmućivat će |
| množina | |
| 1. | razmućivat ćemo |
| 2. | razmućivat ćete |
| 3. | razmućivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razmućivah |
| 2. | razmućivaše |
| 3. | razmućivaše |
| množina | |
| 1. | razmućivasmo |
| 2. | razmućivaste |
| 3. | razmućivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razmućivao sam |
| 2. | razmućivao si |
| 3. | razmućivao je |
| množina | |
| 1. | razmućivali smo |
| 2. | razmućivali ste |
| 3. | razmućivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razmućivao |
| 2. | bio si razmućivao |
| 3. | bio je razmućivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razmućivali |
| 2. | bili ste razmućivali |
| 3. | bili su razmućivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razmućuj |
| množina | |
| 1. | razmućujmo |
| 2. | razmućujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razmućujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razmućivao, razmućivala, razmućivalo | |
| razmućivali, razmućivale, razmućivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razmućivan, razmućivana, razmućivano | |
| razmućivani, razmućivane, razmućivana | |
Etimologija
✧ vidi razmútiti
