ràzmicati
ràzmicati (što, se) nesvrš. 〈prez. -ičēm, pril. sad. -ičūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razmicati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razmičem |
2. | razmičeš |
3. | razmiče |
množina | |
1. | razmičemo |
2. | razmičete |
3. | razmiču |
futur | |
jednina | |
1. | razmicat ću |
2. | razmicat ćeš |
3. | razmicat će |
množina | |
1. | razmicat ćemo |
2. | razmicat ćete |
3. | razmicat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | razmicah |
2. | razmicaše |
3. | razmicaše |
množina | |
1. | razmicasmo |
2. | razmicaste |
3. | razmicahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | razmicao sam |
2. | razmicao si |
3. | razmicao je |
množina | |
1. | razmicali smo |
2. | razmicali ste |
3. | razmicali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razmicao |
2. | bio si razmicao |
3. | bio je razmicao |
množina | |
1. | bili smo razmicali |
2. | bili ste razmicali |
3. | bili su razmicali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razmiči |
množina | |
1. | razmičimo |
2. | razmičite |
glagolski prilog sadašnji | |
razmičući | |
glagolski pridjev aktivni | |
razmicao, razmicala, razmicalo | |
razmicali, razmicale, razmicala | |
glagolski pridjev pasivni | |
razmican, razmicana, razmicano | |
razmicani, razmicane, razmicana |