razmàknuti
razmàknuti (ràzmaći) (što, se) svrš. 〈prez. ràzmaknēm, pril. pr. -ūvši, imp. razmàkni, prid. trp. ràzmaknūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razmaći | |
prezent | |
jednina | |
1. | razmaknem |
2. | razmakneš |
3. | razmakne |
množina | |
1. | razmaknemo |
2. | razmaknete |
3. | razmaknu |
futur | |
jednina | |
1. | razmaći ću |
2. | razmaći ćeš |
3. | razmaći će |
množina | |
1. | razmaći ćemo |
2. | razmaći ćete |
3. | razmaći će |
aorist | |
jednina | |
1. | razmakoh |
2. | razmače |
3. | razmače |
množina | |
1. | razmakosmo |
2. | razmakoste |
3. | razmakoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razmakao sam |
2. | razmakao si |
3. | razmakao je |
množina | |
1. | razmakli smo |
2. | razmakli ste |
3. | razmakli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razmakao |
2. | bio si razmakao |
3. | bio je razmakao |
množina | |
1. | bili smo razmakli |
2. | bili ste razmakli |
3. | bili su razmakli |
imperativ | |
jednina | |
2. | razmakni |
množina | |
1. | razmaknimo |
2. | razmaknite |
glagolski prilog prošli | |
razmakavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razmakao, razmakla, razmaklo | |
razmakli, razmakle, razmakla | |
glagolski pridjev pasivni | |
razmaknut, razmaknuta, razmaknuto | |
razmaknuti, razmaknute, razmaknuta |
1. | napraviti razmak, razdvojiti (se) do neke udaljenosti [razmaknuti krevete] |
2. | zauzeti mjesta na međusobnoj udaljenosti zapremajući širi prostor; raširiti (se) |