ruinírati
ruinírati (što, koga, se) dv. 〈prez. ruìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. ruìnīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ruinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ruiniram |
| 2. | ruiniraš |
| 3. | ruinira |
| množina | |
| 1. | ruiniramo |
| 2. | ruinirate |
| 3. | ruiniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ruinirat ću |
| 2. | ruinirat ćeš |
| 3. | ruinirat će |
| množina | |
| 1. | ruinirat ćemo |
| 2. | ruinirat ćete |
| 3. | ruinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ruinirah |
| 2. | ruiniraše |
| 3. | ruiniraše |
| množina | |
| 1. | ruinirasmo |
| 2. | ruiniraste |
| 3. | ruinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ruinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ruinirao sam |
| 2. | ruinirao si |
| 3. | ruinirao je |
| množina | |
| 1. | ruinirali smo |
| 2. | ruinirali ste |
| 3. | ruinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ruinirao |
| 2. | bio si ruinirao |
| 3. | bio je ruinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ruinirali |
| 2. | bili ste ruinirali |
| 3. | bili su ruinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ruiniraj |
| množina | |
| 1. | ruinirajmo |
| 2. | ruinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ruinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| ruiniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ruinirao, ruinirala, ruiniralo | |
| ruinirali, ruinirale, ruinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ruiniran, ruinirana, ruinirano | |
| ruinirani, ruinirane, ruinirana | |
Definicija
| 1. | pretvoriti/pretvarati što u ruinu; uništiti/uništavati |
| 2. | učiniti ili činiti da se što istroši, ofuca, podere [ruinirati namještaj] |
Etimologija
✧ vidi ruìna
