Hrvatski jezični portal

ruìna

ruìna ž

Izvedeni oblici
jednina
N ruina
G ruine
D ruini
A ruinu
V ruino
L ruini
I ruinom
množina
N ruine
G ruina
D ruinama
A ruine
V ruine
L ruinama
I ruinama
Definicija
1. (ob. mn) knjiš. razvalina, ruševina
2. pren. onaj koji je propala zdravlja, potpuno oronuo [ruina od čovjeka]
Etimologija
lat. ≃ ruere: rušiti se