pròmućkati
pròmućkati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. pròmućkāvši, prid. trp. pròmućkān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| promućkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | promućkam |
| 2. | promućkaš |
| 3. | promućka |
| množina | |
| 1. | promućkamo |
| 2. | promućkate |
| 3. | promućkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | promućkat ću |
| 2. | promućkat ćeš |
| 3. | promućkat će |
| množina | |
| 1. | promućkat ćemo |
| 2. | promućkat ćete |
| 3. | promućkat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | promućkah |
| 2. | promućka |
| 3. | promućka |
| množina | |
| 1. | promućkasmo |
| 2. | promućkaste |
| 3. | promućkaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | promućkao sam |
| 2. | promućkao si |
| 3. | promućkao je |
| množina | |
| 1. | promućkali smo |
| 2. | promućkali ste |
| 3. | promućkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam promućkao |
| 2. | bio si promućkao |
| 3. | bio je promućkao |
| množina | |
| 1. | bili smo promućkali |
| 2. | bili ste promućkali |
| 3. | bili su promućkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | promućkaj |
| množina | |
| 1. | promućkajmo |
| 2. | promućkajte |
| glagolski prilog prošli | |
| promućkavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| promućkao, promućkala, promućkalo | |
| promućkali, promućkale, promućkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| promućkan, promućkana, promućkano | |
| promućkani, promućkane, promućkana | |
Definicija
| 1. | mućkajući protresti, izmiješati tekućinu u kakvoj posudi [prije upotrebe promućkati ob. uputa za upotrebu nekih tekućina] |
| 2. | pren. promozgati, promisliti |
