mȕćkati
mȕćkati (, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mućkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mućkam |
2. | mućkaš |
3. | mućka |
množina | |
1. | mućkamo |
2. | mućkate |
3. | mućkaju |
futur | |
jednina | |
1. | mućkat ću |
2. | mućkat ćeš |
3. | mućkat će |
množina | |
1. | mućkat ćemo |
2. | mućkat ćete |
3. | mućkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mućkah |
2. | mućkaše |
3. | mućkaše |
množina | |
1. | mućkasmo |
2. | mućkaste |
3. | mućkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mućkao sam |
2. | mućkao si |
3. | mućkao je |
množina | |
1. | mućkali smo |
2. | mućkali ste |
3. | mućkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mućkao |
2. | bio si mućkao |
3. | bio je mućkao |
množina | |
1. | bili smo mućkali |
2. | bili ste mućkali |
3. | bili su mućkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | mućkaj |
množina | |
1. | mućkajmo |
2. | mućkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
mućkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mućkao, mućkala, mućkalo | |
mućkali, mućkale, mućkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
mućkan, mućkana, mućkano | |
mućkani, mućkane, mućkana |
1. | tresti kakvom posudom s tekućinom da bi se izmiješala |
2. | ispirati usta držeći tekućinu u ustima |
3. | pren. baviti se nedoličnim radnjama, zaobilaziti pravila, propise i zakone; mutiti, spletkariti, švercati |