promòtriti
promòtriti svrš. 〈prez. pròmotrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròmotren〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
promotriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | promotrim |
2. | promotriš |
3. | promotri |
množina | |
1. | promotrimo |
2. | promotrite |
3. | promotre |
futur | |
jednina | |
1. | promotrit ću |
2. | promotrit ćeš |
3. | promotrit će |
množina | |
1. | promotrit ćemo |
2. | promotrit ćete |
3. | promotrit će |
aorist | |
jednina | |
1. | promotrih |
2. | promotri |
3. | promotri |
množina | |
1. | promotrismo |
2. | promotriste |
3. | promotriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | promotrio sam |
2. | promotrio si |
3. | promotrio je |
množina | |
1. | promotrili smo |
2. | promotrili ste |
3. | promotrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam promotrio |
2. | bio si promotrio |
3. | bio je promotrio |
množina | |
1. | bili smo promotrili |
2. | bili ste promotrili |
3. | bili su promotrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | promotri |
množina | |
1. | promotrimo |
2. | promotrite |
glagolski prilog prošli | |
promotrivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
promotrio, promotrila, promotrilo | |
promotrili, promotrile, promotrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
promotren, promotrena, promotreno | |
promotreni, promotrene, promotrena |
1. | (koga, što) dobro pogledati, ispitati pogledom [promotriti neznanca na uglu] |
2. | (što) temeljito se upoznati s čim, ocijeniti, razmotriti [promotriti ponudu], usp. promatrati |