mòtriti
mòtriti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -rēći (se), gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
motriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | motrim |
2. | motriš |
3. | motri |
množina | |
1. | motrimo |
2. | motrite |
3. | motre |
futur | |
jednina | |
1. | motrit ću |
2. | motrit ćeš |
3. | motrit će |
množina | |
1. | motrit ćemo |
2. | motrit ćete |
3. | motrit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | motrah |
2. | motraše |
3. | motraše |
množina | |
1. | motrasmo |
2. | motraste |
3. | motrahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | motrio sam |
2. | motrio si |
3. | motrio je |
množina | |
1. | motrili smo |
2. | motrili ste |
3. | motrili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam motrio |
2. | bio si motrio |
3. | bio je motrio |
množina | |
1. | bili smo motrili |
2. | bili ste motrili |
3. | bili su motrili |
imperativ | |
jednina | |
2. | motri |
množina | |
1. | motrimo |
2. | motrite |
glagolski prilog sadašnji | |
motreći | |
glagolski pridjev aktivni | |
motrio, motrila, motrilo | |
motrili, motrile, motrila | |
glagolski pridjev pasivni | |
motren, motrena, motreno | |
motreni, motrene, motrena |
1. | (koga, što, se) pratiti pogledom, pozorno gledati, opažati očima; promatrati |
2. | (na koga, na što) pratiti čije držanje, kakvo zbivanje, držati pod nadzorom |