promùmljati
promùmljati (što) svrš. 〈prez. promùmljām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȍmumljān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| promumljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | promumljam |
| 2. | promumljaš |
| 3. | promumlja |
| množina | |
| 1. | promumljamo |
| 2. | promumljate |
| 3. | promumljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | promumljat ću |
| 2. | promumljat ćeš |
| 3. | promumljat će |
| množina | |
| 1. | promumljat ćemo |
| 2. | promumljat ćete |
| 3. | promumljat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | promumljah |
| 2. | promumlja |
| 3. | promumlja |
| množina | |
| 1. | promumljasmo |
| 2. | promumljaste |
| 3. | promumljaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | promumljao sam |
| 2. | promumljao si |
| 3. | promumljao je |
| množina | |
| 1. | promumljali smo |
| 2. | promumljali ste |
| 3. | promumljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam promumljao |
| 2. | bio si promumljao |
| 3. | bio je promumljao |
| množina | |
| 1. | bili smo promumljali |
| 2. | bili ste promumljali |
| 3. | bili su promumljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | promumljaj |
| množina | |
| 1. | promumljajmo |
| 2. | promumljajte |
| glagolski prilog prošli | |
| promumljavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| promumljao, promumljala, promumljalo | |
| promumljali, promumljale, promumljala | |
Definicija
mumljajući izreći
Etimologija
✧ pro-4 + v. mumljati
