mùmljati
mùmljati (mùmlati) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mumljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mumljam |
| 2. | mumljaš |
| 3. | mumlja |
| množina | |
| 1. | mumljamo |
| 2. | mumljate |
| 3. | mumljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mumljat ću |
| 2. | mumljat ćeš |
| 3. | mumljat će |
| množina | |
| 1. | mumljat ćemo |
| 2. | mumljat ćete |
| 3. | mumljat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mumljah |
| 2. | mumljaše |
| 3. | mumljaše |
| množina | |
| 1. | mumljasmo |
| 2. | mumljaste |
| 3. | mumljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mumljao sam |
| 2. | mumljao si |
| 3. | mumljao je |
| množina | |
| 1. | mumljali smo |
| 2. | mumljali ste |
| 3. | mumljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mumljao |
| 2. | bio si mumljao |
| 3. | bio je mumljao |
| množina | |
| 1. | bili smo mumljali |
| 2. | bili ste mumljali |
| 3. | bili su mumljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mumljaj |
| množina | |
| 1. | mumljajmo |
| 2. | mumljajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mumljajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mumljao, mumljala, mumljalo | |
| mumljali, mumljale, mumljala | |
Definicija
| 1. | () term. glasati se kao medvjed |
| 2. | (što) pren. nerazgovijetno govoriti |
Etimologija
✧ onom.
