prolòkati
prolòkati svrš. 〈prez. pròločēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȍlokān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prolokati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prolokam |
| 2. | prolokaš |
| 3. | proloka |
| množina | |
| 1. | prolokamo |
| 2. | prolokate |
| 3. | prolokaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prolokat ću |
| 2. | prolokat ćeš |
| 3. | prolokat će |
| množina | |
| 1. | prolokat ćemo |
| 2. | prolokat ćete |
| 3. | prolokat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prolokah |
| 2. | proloka |
| 3. | proloka |
| množina | |
| 1. | prolokasmo |
| 2. | prolokaste |
| 3. | prolokaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prolokao sam |
| 2. | prolokao si |
| 3. | prolokao je |
| množina | |
| 1. | prolokali smo |
| 2. | prolokali ste |
| 3. | prolokali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prolokao |
| 2. | bio si prolokao |
| 3. | bio je prolokao |
| množina | |
| 1. | bili smo prolokali |
| 2. | bili ste prolokali |
| 3. | bili su prolokali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prolokaj |
| množina | |
| 1. | prolokajmo |
| 2. | prolokajte |
| glagolski prilog prošli | |
| prolokavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prolokao, prolokala, prolokalo | |
| prolokali, prolokale, prolokala | |
Definicija
| 1. | (što) izriti, probiti podlokavanjem (o djelovanju vode) |
| 2. | razg. pejor. a. potrošiti na piće b. (se) odati se piću; propiti se |
Etimologija
✧ pro-4 + v. lokati
