lòkati
lòkati (što) nesvrš. 〈prez. lȍčēm, pril. sad. lȍčūći, imp. lòči, prid. rad. lȍkao, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lokati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ločem |
2. | ločeš |
3. | loče |
množina | |
1. | ločemo |
2. | ločete |
3. | loču |
futur | |
jednina | |
1. | lokat ću |
2. | lokat ćeš |
3. | lokat će |
množina | |
1. | lokat ćemo |
2. | lokat ćete |
3. | lokat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lokah |
2. | lokaše |
3. | lokaše |
množina | |
1. | lokasmo |
2. | lokaste |
3. | lokahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lokao sam |
2. | lokao si |
3. | lokao je |
množina | |
1. | lokali smo |
2. | lokali ste |
3. | lokali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lokao |
2. | bio si lokao |
3. | bio je lokao |
množina | |
1. | bili smo lokali |
2. | bili ste lokali |
3. | bili su lokali |
imperativ | |
jednina | |
2. | loči |
množina | |
1. | ločimo |
2. | ločite |
glagolski prilog sadašnji | |
ločući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lokao, lokala, lokalo | |
lokali, lokale, lokala |
1. | pejor. a. piti naglo, uz popratni zvuk, usp. laptati b. žarg. neumjereno piti (ob. alkoholna pića) |
2. | odnositi dio tla svojim tokom (o rijeci, potoku); podlokavati |