procjenjívati
procjenjívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. procjènjujēm, pril. sad. procjènjujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| procjenjivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | procjenjujem |
| 2. | procjenjuješ |
| 3. | procjenjuje |
| množina | |
| 1. | procjenjujemo |
| 2. | procjenjujete |
| 3. | procjenjuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | procjenjivat ću |
| 2. | procjenjivat ćeš |
| 3. | procjenjivat će |
| množina | |
| 1. | procjenjivat ćemo |
| 2. | procjenjivat ćete |
| 3. | procjenjivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | procjenjivah |
| 2. | procjenjivaše |
| 3. | procjenjivaše |
| množina | |
| 1. | procjenjivasmo |
| 2. | procjenjivaste |
| 3. | procjenjivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | procjenjivao sam |
| 2. | procjenjivao si |
| 3. | procjenjivao je |
| množina | |
| 1. | procjenjivali smo |
| 2. | procjenjivali ste |
| 3. | procjenjivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam procjenjivao |
| 2. | bio si procjenjivao |
| 3. | bio je procjenjivao |
| množina | |
| 1. | bili smo procjenjivali |
| 2. | bili ste procjenjivali |
| 3. | bili su procjenjivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | procjenjuj |
| množina | |
| 1. | procjenjujmo |
| 2. | procjenjujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| procjenjujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| procjenjivao, procjenjivala, procjenjivalo | |
| procjenjivali, procjenjivale, procjenjivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| procjenjivan, procjenjivana, procjenjivano | |
| procjenjivani, procjenjivane, procjenjivana | |
Etimologija
✧ vidi procijéniti
