procijéniti
procijéniti (koga, što) svrš. 〈prez. pròcijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròcijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| procijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | procijenim |
| 2. | procijeniš |
| 3. | procijeni |
| množina | |
| 1. | procijenimo |
| 2. | procijenite |
| 3. | procijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | procijenit ću |
| 2. | procijenit ćeš |
| 3. | procijenit će |
| množina | |
| 1. | procijenit ćemo |
| 2. | procijenit ćete |
| 3. | procijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | procijenih |
| 2. | procijeni |
| 3. | procijeni |
| množina | |
| 1. | procijenismo |
| 2. | procijeniste |
| 3. | procijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | procijenio sam |
| 2. | procijenio si |
| 3. | procijenio je |
| množina | |
| 1. | procijenili smo |
| 2. | procijenili ste |
| 3. | procijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam procijenio |
| 2. | bio si procijenio |
| 3. | bio je procijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo procijenili |
| 2. | bili ste procijenili |
| 3. | bili su procijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | procijeni |
| množina | |
| 1. | procijenimo |
| 2. | procijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| procijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| procijenio, procijenila, procijenilo | |
| procijenili, procijenile, procijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| procijenjen, procijenjena, procijenjeno | |
| procijenjeni, procijenjene, procijenjena | |
Definicija
| 1. | odrediti vrijednost čemu, utvrditi cijenu [procijeniti umjetninu]; osjeći |
| 2. | odrediti značenje koga, čega [procijeniti čovjeka]; prosuditi, osjeći |
