procijéditi
procijéditi (što) svrš. 〈prez. pròcijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròcijēđen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
procijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | procijedim |
2. | procijediš |
3. | procijedi |
množina | |
1. | procijedimo |
2. | procijedite |
3. | procijede |
futur | |
jednina | |
1. | procijedit ću |
2. | procijedit ćeš |
3. | procijedit će |
množina | |
1. | procijedit ćemo |
2. | procijedit ćete |
3. | procijedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | procijedih |
2. | procijedi |
3. | procijedi |
množina | |
1. | procijedismo |
2. | procijediste |
3. | procijediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | procijedio sam |
2. | procijedio si |
3. | procijedio je |
množina | |
1. | procijedili smo |
2. | procijedili ste |
3. | procijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam procijedio |
2. | bio si procijedio |
3. | bio je procijedio |
množina | |
1. | bili smo procijedili |
2. | bili ste procijedili |
3. | bili su procijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | procijedi |
množina | |
1. | procijedimo |
2. | procijedite |
glagolski prilog prošli | |
procijedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
procijedio, procijedila, procijedilo | |
procijedili, procijedile, procijedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
procijeđen, procijeđena, procijeđeno | |
procijeđeni, procijeđene, procijeđena |