probuđívati
probuđívati nesvrš. 〈prez. probùđujēm, pril. sad. -ujūći se, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probuđivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | probuđujem |
| 2. | probuđuješ |
| 3. | probuđuje |
| množina | |
| 1. | probuđujemo |
| 2. | probuđujete |
| 3. | probuđuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probuđivat ću |
| 2. | probuđivat ćeš |
| 3. | probuđivat će |
| množina | |
| 1. | probuđivat ćemo |
| 2. | probuđivat ćete |
| 3. | probuđivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | probuđivah |
| 2. | probuđivaše |
| 3. | probuđivaše |
| množina | |
| 1. | probuđivasmo |
| 2. | probuđivaste |
| 3. | probuđivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probuđivao sam |
| 2. | probuđivao si |
| 3. | probuđivao je |
| množina | |
| 1. | probuđivali smo |
| 2. | probuđivali ste |
| 3. | probuđivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probuđivao |
| 2. | bio si probuđivao |
| 3. | bio je probuđivao |
| množina | |
| 1. | bili smo probuđivali |
| 2. | bili ste probuđivali |
| 3. | bili su probuđivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | probuđuj |
| množina | |
| 1. | probuđujmo |
| 2. | probuđujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| probuđujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probuđivao, probuđivala, probuđivalo | |
| probuđivali, probuđivale, probuđivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probuđivan, probuđivana, probuđivano | |
| probuđivani, probuđivane, probuđivana | |
Etimologija
✧ vidi probúditi
