probúditi
probúditi (koga, što, se) svrš. 〈prez. pròbūdīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròbūđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| probuditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | probudim |
| 2. | probudiš |
| 3. | probudi |
| množina | |
| 1. | probudimo |
| 2. | probudite |
| 3. | probude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | probudit ću |
| 2. | probudit ćeš |
| 3. | probudit će |
| množina | |
| 1. | probudit ćemo |
| 2. | probudit ćete |
| 3. | probudit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | probudih |
| 2. | probudi |
| 3. | probudi |
| množina | |
| 1. | probudismo |
| 2. | probudiste |
| 3. | probudiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | probudio sam |
| 2. | probudio si |
| 3. | probudio je |
| množina | |
| 1. | probudili smo |
| 2. | probudili ste |
| 3. | probudili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam probudio |
| 2. | bio si probudio |
| 3. | bio je probudio |
| množina | |
| 1. | bili smo probudili |
| 2. | bili ste probudili |
| 3. | bili su probudili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | probudi |
| množina | |
| 1. | probudimo |
| 2. | probudite |
| glagolski prilog prošli | |
| probudivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| probudio, probudila, probudilo | |
| probudili, probudile, probudila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| probuđen, probuđena, probuđeno | |
| probuđeni, probuđene, probuđena | |
Definicija
| 1. | (koga) prekinuti čiji san, učiniti da se probudi |
| 2. | (se) prestati spavati |
| 3. | (koga, se) pren. a. oživjeti nakon zime (o prirodi) b. jez. knjiž. pov. doći u stanje aktivnosti (ob. o narodima) |
Etimologija
✧ pro-4 + v. buditi
