pròjahati
pròjahati () svrš. 〈prez. pròjašēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. pròjahao/pròjahala ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
projahati | |
prezent | |
jednina | |
1. | projašem |
2. | projašeš |
3. | projaše |
množina | |
1. | projašemo |
2. | projašete |
3. | projašu |
futur | |
jednina | |
1. | projahat ću |
2. | projahat ćeš |
3. | projahat će |
množina | |
1. | projahat ćemo |
2. | projahat ćete |
3. | projahat će |
aorist | |
jednina | |
1. | projahah |
2. | projaha |
3. | projaha |
množina | |
1. | projahasmo |
2. | projahaste |
3. | projahaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | projahao sam |
2. | projahao si |
3. | projahao je |
množina | |
1. | projahali smo |
2. | projahali ste |
3. | projahali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam projahao |
2. | bio si projahao |
3. | bio je projahao |
množina | |
1. | bili smo projahali |
2. | bili ste projahali |
3. | bili su projahali |
imperativ | |
jednina | |
2. | projaši |
množina | |
1. | projašimo |
2. | projašite |
glagolski prilog prošli | |
projahavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
projahao, projahala, projahalo | |
projahali, projahale, projahala |