pròzirati
pròzirati (koga, što) nesvrš. 〈prez. pròzirēm, pril. sad. pròzirūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prozirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prozirem |
2. | prozireš |
3. | prozire |
množina | |
1. | proziremo |
2. | prozirete |
3. | proziru |
futur | |
jednina | |
1. | prozirat ću |
2. | prozirat ćeš |
3. | prozirat će |
množina | |
1. | prozirat ćemo |
2. | prozirat ćete |
3. | prozirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | prozirah |
2. | proziraše |
3. | proziraše |
množina | |
1. | prozirasmo |
2. | proziraste |
3. | prozirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | prozirao sam |
2. | prozirao si |
3. | prozirao je |
množina | |
1. | prozirali smo |
2. | prozirali ste |
3. | prozirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prozirao |
2. | bio si prozirao |
3. | bio je prozirao |
množina | |
1. | bili smo prozirali |
2. | bili ste prozirali |
3. | bili su prozirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | proziri |
množina | |
1. | prozirimo |
2. | prozirite |
glagolski prilog sadašnji | |
prozirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
prozirao, prozirala, proziralo | |
prozirali, prozirale, prozirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
proziran, prozirana, prozirano | |
prozirani, prozirane, prozirana |