pròzrēti
pròzrēti (koga, što) svrš. 〈prez. prȍzrēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. pròzreo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prozreti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prozrem |
| 2. | prozreš |
| 3. | prozre |
| množina | |
| 1. | prozremo |
| 2. | prozrete |
| 3. | prozru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prozret ću |
| 2. | prozret ćeš |
| 3. | prozret će |
| množina | |
| 1. | prozret ćemo |
| 2. | prozret ćete |
| 3. | prozret će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prozreh |
| 2. | prozre |
| 3. | prozre |
| množina | |
| 1. | prozresmo |
| 2. | prozreste |
| 3. | prozreše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prozreo sam |
| 2. | prozreo si |
| 3. | prozreo je |
| množina | |
| 1. | prozreli smo |
| 2. | prozreli ste |
| 3. | prozreli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prozreo |
| 2. | bio si prozreo |
| 3. | bio je prozreo |
| množina | |
| 1. | bili smo prozreli |
| 2. | bili ste prozreli |
| 3. | bili su prozreli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prozri |
| množina | |
| 1. | prozrimo |
| 2. | prozrite |
| glagolski prilog prošli | |
| prozrevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prozreo, prozrela, prozrelo | |
| prozreli, prozrele, prozrela | |
Definicija
| 1. | prodrijeti pogledom kroza što |
| 2. | pren. prodrijeti razumom u što, otkriti, shvatiti čije zle misli ili loše namjere; pročitati (2) [prozreo sam te], usp. prozirati |
Etimologija
✧ vidi prózor
