pròvrtati
pròvrtati (što) nesvrš. 〈prez. pròvrćēm, pril. sad. pròvrćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provrtati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provrtam |
| 2. | provrtaš |
| 3. | provrta |
| množina | |
| 1. | provrtamo |
| 2. | provrtate |
| 3. | provrtaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provrtat ću |
| 2. | provrtat ćeš |
| 3. | provrtat će |
| množina | |
| 1. | provrtat ćemo |
| 2. | provrtat ćete |
| 3. | provrtat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | provrtah |
| 2. | provrta |
| 3. | provrta |
| množina | |
| 1. | provrtasmo |
| 2. | provrtaste |
| 3. | provrtaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provrtao sam |
| 2. | provrtao si |
| 3. | provrtao je |
| množina | |
| 1. | provrtali smo |
| 2. | provrtali ste |
| 3. | provrtali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provrtao |
| 2. | bio si provrtao |
| 3. | bio je provrtao |
| množina | |
| 1. | bili smo provrtali |
| 2. | bili ste provrtali |
| 3. | bili su provrtali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provrtaj |
| množina | |
| 1. | provrtajmo |
| 2. | provrtajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| provrtavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provrtao, provrtala, provrtalo | |
| provrtali, provrtale, provrtala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provrtan, provrtana, provrtano | |
| provrtani, provrtane, provrtana | |
Etimologija
✧ vidi provẕtjeti
