provẕtjeti
provẕtjeti (što) svrš. 〈prez. pròvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. pròvṟćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provrtjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provrtim |
| 2. | provrtiš |
| 3. | provrti |
| množina | |
| 1. | provrtimo |
| 2. | provrtite |
| 3. | provrte |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provrtjet ću |
| 2. | provrtjet ćeš |
| 3. | provrtjet će |
| množina | |
| 1. | provrtjet ćemo |
| 2. | provrtjet ćete |
| 3. | provrtjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | provrtjeh |
| 2. | provrtje |
| 3. | provrtje |
| množina | |
| 1. | provrtjesmo |
| 2. | provrtjeste |
| 3. | provrtješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provrtio sam |
| 2. | provrtio si |
| 3. | provrtio je |
| množina | |
| 1. | provrtjeli smo |
| 2. | provrtjeli ste |
| 3. | provrtjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provrtio |
| 2. | bio si provrtio |
| 3. | bio je provrtio |
| množina | |
| 1. | bili smo provrtjeli |
| 2. | bili ste provrtjeli |
| 3. | bili su provrtjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | provrti |
| množina | |
| 1. | provrtimo |
| 2. | provrtite |
| glagolski prilog prošli | |
| provrtjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provrtio, provrtjela, provrtjelo | |
| provrtjeli, provrtjele, provrtjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| provrćen, provrćena, provrćeno | |
| provrćeni, provrćene, provrćena | |
Definicija
| 1. | vrteći probušiti (svrdlom i sl.) |
| 2. | pren. iron. spretnim nastojanjem postići kakvu korist |
Etimologija
✧ pro-4 + v. vrtjeti
