propùstiti
propùstiti svrš. 〈prez. pròpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pròpušten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
propustiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | propustim |
2. | propustiš |
3. | propusti |
množina | |
1. | propustimo |
2. | propustite |
3. | propuste |
futur | |
jednina | |
1. | propustit ću |
2. | propustit ćeš |
3. | propustit će |
množina | |
1. | propustit ćemo |
2. | propustit ćete |
3. | propustit će |
aorist | |
jednina | |
1. | propustih |
2. | propusti |
3. | propusti |
množina | |
1. | propustismo |
2. | propustiste |
3. | propustiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | propustio sam |
2. | propustio si |
3. | propustio je |
množina | |
1. | propustili smo |
2. | propustili ste |
3. | propustili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam propustio |
2. | bio si propustio |
3. | bio je propustio |
množina | |
1. | bili smo propustili |
2. | bili ste propustili |
3. | bili su propustili |
imperativ | |
jednina | |
2. | propusti |
množina | |
1. | propustimo |
2. | propustite |
glagolski prilog prošli | |
propustivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
propustio, propustila, propustilo | |
propustili, propustile, propustila | |
glagolski pridjev pasivni | |
propušten, propuštena, propušteno | |
propušteni, propuštene, propuštena |
1. | (koga, što) pustiti koga, što da prođe, da prodre, da se probije kroza što |
2. | (što) cijedeći pustiti da prođe kroza što |
3. | (koga, što) a. dopustiti komu da uđe ili prođe b. skloniti se ustranu ustupajući kome prolaz c. omogućiti prijelaz (u viši razred itd.) |
4. | (što) pren. a. dopustiti da što prođe, ne koristiti se čim, izgubiti priliku b. izostaviti dio teksta, govora c. ne primijetiti, previdjeti, prečuti |
5. | () omogućiti prolaz tekućine [krov je propustio] |