propárati
propárati (što, se) svrš. 〈prez. pròpārām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròpārān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proparati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proparam |
| 2. | proparaš |
| 3. | propara |
| množina | |
| 1. | proparamo |
| 2. | proparate |
| 3. | proparaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proparat ću |
| 2. | proparat ćeš |
| 3. | proparat će |
| množina | |
| 1. | proparat ćemo |
| 2. | proparat ćete |
| 3. | proparat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | proparah |
| 2. | propara |
| 3. | propara |
| množina | |
| 1. | proparasmo |
| 2. | proparaste |
| 3. | proparaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proparao sam |
| 2. | proparao si |
| 3. | proparao je |
| množina | |
| 1. | proparali smo |
| 2. | proparali ste |
| 3. | proparali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proparao |
| 2. | bio si proparao |
| 3. | bio je proparao |
| množina | |
| 1. | bili smo proparali |
| 2. | bili ste proparali |
| 3. | bili su proparali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proparaj |
| množina | |
| 1. | proparajmo |
| 2. | proparajte |
| glagolski prilog prošli | |
| proparavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proparao, proparala, proparalo | |
| proparali, proparale, proparala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| proparan, proparana, proparano | |
| proparani, proparane, proparana | |
Definicija
| 1. | kidajući konce rasporiti po šavu; rasparati |
| 2. | rasjeći oštrim predmetom, zaparati [proparati kožu; proparati trbuh] |
| 3. | neočekivano, naglo prekinuti, presjeći (o prodornom zvuku) [proparati zrak] |
Frazeologija
⃟ proparati uši jakim, prodornim zvukom lišiti za neko vrijeme sposobnosti sluha; zaglušiti;
proparati zemlju (njivu) prvi put uzorati ledinu
proparati zemlju (njivu) prvi put uzorati ledinu
Etimologija
✧ pro-4 + v. párati
