pronèvjeriti
pronèvjeriti (što) svrš. 〈prez. pronèvjerīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pronòvjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pronevjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pronevjerim |
| 2. | pronevjeriš |
| 3. | pronevjeri |
| množina | |
| 1. | pronevjerimo |
| 2. | pronevjerite |
| 3. | pronevjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pronevjerit ću |
| 2. | pronevjerit ćeš |
| 3. | pronevjerit će |
| množina | |
| 1. | pronevjerit ćemo |
| 2. | pronevjerit ćete |
| 3. | pronevjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pronevjerih |
| 2. | pronevjeri |
| 3. | pronevjeri |
| množina | |
| 1. | pronevjerismo |
| 2. | pronevjeriste |
| 3. | pronevjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pronevjerio sam |
| 2. | pronevjerio si |
| 3. | pronevjerio je |
| množina | |
| 1. | pronevjerili smo |
| 2. | pronevjerili ste |
| 3. | pronevjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pronevjerio |
| 2. | bio si pronevjerio |
| 3. | bio je pronevjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo pronevjerili |
| 2. | bili ste pronevjerili |
| 3. | bili su pronevjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pronevjeri |
| množina | |
| 1. | pronevjerimo |
| 2. | pronevjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| pronevjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pronevjerio, pronevjerila, pronevjerilo | |
| pronevjerili, pronevjerile, pronevjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pronevjeren, pronevjerena, pronevjereno | |
| pronevjereni, pronevjerene, pronevjerena | |
Definicija
izvršiti pronevjeru
