prònicati
prònicati (u što) nesvrš. 〈prez. -ičēm, pril. sad. -ičūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pronicati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proničem |
| 2. | proničeš |
| 3. | proniče |
| množina | |
| 1. | proničemo |
| 2. | proničete |
| 3. | proniču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pronicat ću |
| 2. | pronicat ćeš |
| 3. | pronicat će |
| množina | |
| 1. | pronicat ćemo |
| 2. | pronicat ćete |
| 3. | pronicat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pronicah |
| 2. | pronicaše |
| 3. | pronicaše |
| množina | |
| 1. | pronicasmo |
| 2. | pronicaste |
| 3. | pronicahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pronicao sam |
| 2. | pronicao si |
| 3. | pronicao je |
| množina | |
| 1. | pronicali smo |
| 2. | pronicali ste |
| 3. | pronicali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pronicao |
| 2. | bio si pronicao |
| 3. | bio je pronicao |
| množina | |
| 1. | bili smo pronicali |
| 2. | bili ste pronicali |
| 3. | bili su pronicali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proniči |
| množina | |
| 1. | proničimo |
| 2. | proničite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| proničući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pronicao, pronicala, pronicalo | |
| pronicali, pronicale, pronicala | |
Etimologija
✧ vidi pròniknuti
