pròniknuti
pròniknuti (prònići) (u što) svrš. 〈prez. pròniknēm, pril. pr. -ūvši, imp. prònikni, prid. rad. pròniknuo (prònikao)/pròniknula (prònikla) ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pronići | |
prezent | |
jednina | |
1. | proniknem |
2. | pronikneš |
3. | pronikne |
množina | |
1. | proniknemo |
2. | proniknete |
3. | proniknu |
futur | |
jednina | |
1. | pronići ću |
2. | pronići ćeš |
3. | pronići će |
množina | |
1. | pronići ćemo |
2. | pronići ćete |
3. | pronići će |
aorist | |
jednina | |
1. | pronikoh |
2. | proniče |
3. | proniče |
množina | |
1. | pronikosmo |
2. | pronikoste |
3. | pronikoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | pronikao sam |
2. | pronikao si |
3. | pronikao je |
množina | |
1. | pronikli smo |
2. | pronikli ste |
3. | pronikli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pronikao |
2. | bio si pronikao |
3. | bio je pronikao |
množina | |
1. | bili smo pronikli |
2. | bili ste pronikli |
3. | bili su pronikli |
imperativ | |
jednina | |
2. | pronikni |
množina | |
1. | proniknimo |
2. | proniknite |
glagolski prilog prošli | |
pronikavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
pronikao, pronikla, proniklo | |
pronikli, pronikle, pronikla | |
glagolski pridjev pasivni | |
proniknut, proniknuta, proniknuto | |
proniknuti, proniknute, proniknuta |
1. | (u što) prodrijeti u što mišlju, shvatiti bit čega |
2. | (koga) obuzeti, prožeti čim (osjećajem, uvjerenjem, idejom) |