Hrvatski jezični portal

pròniknuti

pròniknuti (prònići) (u što) svrš.prez. pròniknēm, pril. pr. -ūvši, imp. prònikni, prid. rad. pròniknuo (prònikao)/pròniknula (prònikla) ž

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
pronići
 
prezent
jednina
1. proniknem
2. pronikneš
3. pronikne
množina
1. proniknemo
2. proniknete
3. proniknu
 
futur
jednina
1. pronići ću
2. pronići ćeš
3. pronići će
množina
1. pronići ćemo
2. pronići ćete
3. pronići će
 
aorist
jednina
1. pronikoh
2. proniče
3. proniče
množina
1. pronikosmo
2. pronikoste
3. pronikoše
 
perfekt
jednina
1. pronikao sam
2. pronikao si
3. pronikao je
množina
1. pronikli smo
2. pronikli ste
3. pronikli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam pronikao
2. bio si pronikao
3. bio je pronikao
množina
1. bili smo pronikli
2. bili ste pronikli
3. bili su pronikli
 
imperativ
jednina
2. pronikni
množina
1. proniknimo
2. proniknite
 
glagolski prilog prošli
pronikavši
 
glagolski pridjev aktivni
pronikao, pronikla, proniklo
pronikli, pronikle, pronikla
 
glagolski pridjev pasivni
proniknut, proniknuta, proniknuto
proniknuti, proniknute, proniknuta
Definicija
1. (u što) prodrijeti u što mišlju, shvatiti bit čega
2. (koga) obuzeti, prožeti čim (osjećajem, uvjerenjem, idejom)
Etimologija
✧ pro-4 + v. niknuti (nići)