pròstiti
pròstiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prȍšten, gl. im. prošténje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prostiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prostim |
| 2. | prostiš |
| 3. | prosti |
| množina | |
| 1. | prostimo |
| 2. | prostite |
| 3. | proste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prostit ću |
| 2. | prostit ćeš |
| 3. | prostit će |
| množina | |
| 1. | prostit ćemo |
| 2. | prostit ćete |
| 3. | prostit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prošćah |
| 2. | prošćaše |
| 3. | prošćaše |
| množina | |
| 1. | prošćasmo |
| 2. | prošćaste |
| 3. | prošćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prostio sam |
| 2. | prostio si |
| 3. | prostio je |
| množina | |
| 1. | prostili smo |
| 2. | prostili ste |
| 3. | prostili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prostio |
| 2. | bio si prostio |
| 3. | bio je prostio |
| množina | |
| 1. | bili smo prostili |
| 2. | bili ste prostili |
| 3. | bili su prostili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosti |
| množina | |
| 1. | prostimo |
| 2. | prostite |
| glagolski prilog prošli | |
| prosteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prostio, prostila, prostilo | |
| prostili, prostile, prostila | |
Definicija
osloboditi krivnje [prosti mu Bože]; oprostiti
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Práštalo (100, Zagreb, Primorje), Pròštenīk (Zagreb, Novska)
Etimologija
✧ v. prositi
