prosjáčiti
prosjáčiti (što) nesvrš. 〈prez. pròsjāčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosjačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosjačim |
| 2. | prosjačiš |
| 3. | prosjači |
| množina | |
| 1. | prosjačimo |
| 2. | prosjačite |
| 3. | prosjače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosjačit ću |
| 2. | prosjačit ćeš |
| 3. | prosjačit će |
| množina | |
| 1. | prosjačit ćemo |
| 2. | prosjačit ćete |
| 3. | prosjačit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosjačah |
| 2. | prosjačaše |
| 3. | prosjačaše |
| množina | |
| 1. | prosjačasmo |
| 2. | prosjačaste |
| 3. | prosjačahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosjačio sam |
| 2. | prosjačio si |
| 3. | prosjačio je |
| množina | |
| 1. | prosjačili smo |
| 2. | prosjačili ste |
| 3. | prosjačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosjačio |
| 2. | bio si prosjačio |
| 3. | bio je prosjačio |
| množina | |
| 1. | bili smo prosjačili |
| 2. | bili ste prosjačili |
| 3. | bili su prosjačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosjači |
| množina | |
| 1. | prosjačimo |
| 2. | prosjačite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prosjačeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosjačio, prosjačila, prosjačilo | |
| prosjačili, prosjačile, prosjačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prosjačen, prosjačena, prosjačeno | |
| prosjačeni, prosjačene, prosjačena | |
Definicija
| 1. | prositi (1) |
| 2. | pejor. a. nametljivo moljakati b. naći se u položaju poput prosjaka, moljakati nešto za namjenu opće vrijednosti [prosjačiti dotacije; prosjačiti sredstva iz budžeta; prosjačiti novac] |
Etimologija
✧ vidi pròsiti
