pròtjerati
pròtjerati (koga, što) svrš. 〈prez. pròtjerām, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròtjerān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
protjerati | |
prezent | |
jednina | |
1. | protjeram |
2. | protjeraš |
3. | protjera |
množina | |
1. | protjeramo |
2. | protjerate |
3. | protjeraju |
futur | |
jednina | |
1. | protjerat ću |
2. | protjerat ćeš |
3. | protjerat će |
množina | |
1. | protjerat ćemo |
2. | protjerat ćete |
3. | protjerat će |
aorist | |
jednina | |
1. | protjerah |
2. | protjera |
3. | protjera |
množina | |
1. | protjerasmo |
2. | protjeraste |
3. | protjeraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | protjerao sam |
2. | protjerao si |
3. | protjerao je |
množina | |
1. | protjerali smo |
2. | protjerali ste |
3. | protjerali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam protjerao |
2. | bio si protjerao |
3. | bio je protjerao |
množina | |
1. | bili smo protjerali |
2. | bili ste protjerali |
3. | bili su protjerali |
imperativ | |
jednina | |
2. | protjeraj |
množina | |
1. | protjerajmo |
2. | protjerajte |
glagolski prilog prošli | |
protjeravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
protjerao, protjerala, protjeralo | |
protjerali, protjerale, protjerala | |
glagolski pridjev pasivni | |
protjeran, protjerana, protjerano | |
protjerani, protjerane, protjerana |
1. | tjerajući učiniti da prođe [protjerati stoku kroz selo] |
2. | nasilno udaljiti iz mjesta boravka ili iz zemlje, kazniti prisilnim udaljenjem; prognati |
3. | ukrcavajući, gurajući, savlađujući otpor učiniti da iziđe na drugu stranu [protjerati kroz rupu; protjerati konac kroz ušicu igle] |