pròvirati
pròvirati () nesvrš. 〈prez. -ēm, pril. sad. -rūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| provirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | provirem |
| 2. | provireš |
| 3. | provire |
| množina | |
| 1. | proviremo |
| 2. | provirete |
| 3. | proviru |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | provirat ću |
| 2. | provirat ćeš |
| 3. | provirat će |
| množina | |
| 1. | provirat ćemo |
| 2. | provirat ćete |
| 3. | provirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | provirah |
| 2. | proviraše |
| 3. | proviraše |
| množina | |
| 1. | provirasmo |
| 2. | proviraste |
| 3. | provirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | provirao sam |
| 2. | provirao si |
| 3. | provirao je |
| množina | |
| 1. | provirali smo |
| 2. | provirali ste |
| 3. | provirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam provirao |
| 2. | bio si provirao |
| 3. | bio je provirao |
| množina | |
| 1. | bili smo provirali |
| 2. | bili ste provirali |
| 3. | bili su provirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proviri |
| množina | |
| 1. | provirimo |
| 2. | provirite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| provirući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| provirao, provirala, proviralo | |
| provirali, provirale, provirala | |
Definicija
| 1. | v. provreti |
| 2. | retor. izbijati, javljati se, izvirati (o mislima, idejama i zamislima) |
Etimologija
✧ vidi pròvreti
