proúzrokovati
proúzrokovati (što) dv. 〈prez. proúzrokujēm, pril. sad. -kūjući, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prouzrokovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prouzrokujem |
| 2. | prouzrokuješ |
| 3. | prouzrokuje |
| množina | |
| 1. | prouzrokujemo |
| 2. | prouzrokujete |
| 3. | prouzrokuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prouzrokovat ću |
| 2. | prouzrokovat ćeš |
| 3. | prouzrokovat će |
| množina | |
| 1. | prouzrokovat ćemo |
| 2. | prouzrokovat ćete |
| 3. | prouzrokovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prouzrokovah |
| 2. | prouzrokova |
| 3. | prouzrokova |
| množina | |
| 1. | prouzrokovasmo |
| 2. | prouzrokovaste |
| 3. | prouzrokovaše |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prouzrokovah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prouzrokovao sam |
| 2. | prouzrokovao si |
| 3. | prouzrokovao je |
| množina | |
| 1. | prouzrokovali smo |
| 2. | prouzrokovali ste |
| 3. | prouzrokovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prouzrokovao |
| 2. | bio si prouzrokovao |
| 3. | bio je prouzrokovao |
| množina | |
| 1. | bili smo prouzrokovali |
| 2. | bili ste prouzrokovali |
| 3. | bili su prouzrokovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prouzrokuj |
| množina | |
| 1. | prouzrokujmo |
| 2. | prouzrokujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prouzrokovavši | |
| glagolski prilog prošli | |
| prouzrokovavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prouzrokovao, prouzrokovala, prouzrokovalo | |
| prouzrokovali, prouzrokovale, prouzrokovala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prouzrokovan, prouzrokovana, prouzrokovano | |
| prouzrokovani, prouzrokovane, prouzrokovana | |
Definicija
biti, posta (ja)ti uzrok čega; izazvati/izazivati kakvu pojavu
Etimologija
✧ protu- + v. uzrok, uzrokovati
