proúzročiti
proúzročiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. proúzročio〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prouzročiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prouzročim |
| 2. | prouzročiš |
| 3. | prouzroči |
| množina | |
| 1. | prouzročimo |
| 2. | prouzročite |
| 3. | prouzroče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prouzročit ću |
| 2. | prouzročit ćeš |
| 3. | prouzročit će |
| množina | |
| 1. | prouzročit ćemo |
| 2. | prouzročit ćete |
| 3. | prouzročit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prouzročih |
| 2. | prouzroči |
| 3. | prouzroči |
| množina | |
| 1. | prouzročismo |
| 2. | prouzročiste |
| 3. | prouzročiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prouzročio sam |
| 2. | prouzročio si |
| 3. | prouzročio je |
| množina | |
| 1. | prouzročili smo |
| 2. | prouzročili ste |
| 3. | prouzročili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prouzročio |
| 2. | bio si prouzročio |
| 3. | bio je prouzročio |
| množina | |
| 1. | bili smo prouzročili |
| 2. | bili ste prouzročili |
| 3. | bili su prouzročili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prouzroči |
| množina | |
| 1. | prouzročimo |
| 2. | prouzročite |
| glagolski prilog prošli | |
| prouzročivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prouzročio, prouzročila, prouzročilo | |
| prouzročili, prouzročile, prouzročila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prouzročen, prouzročena, prouzročeno | |
| prouzročeni, prouzročene, prouzročena | |
Etimologija
✧ vidi proúzrokovati
