púziti
púziti () nesvrš. 〈prez. púzīm, pril. sad. púzēći, gl. im. púžēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
puziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | puzim |
2. | puziš |
3. | puzi |
množina | |
1. | puzimo |
2. | puzite |
3. | puze |
futur | |
jednina | |
1. | puzit ću |
2. | puzit ćeš |
3. | puzit će |
množina | |
1. | puzit ćemo |
2. | puzit ćete |
3. | puzit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pužah |
2. | pužaše |
3. | pužaše |
množina | |
1. | pužasmo |
2. | pužaste |
3. | pužahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | puzio sam |
2. | puzio si |
3. | puzio je |
množina | |
1. | puzili smo |
2. | puzili ste |
3. | puzili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam puzio |
2. | bio si puzio |
3. | bio je puzio |
množina | |
1. | bili smo puzili |
2. | bili ste puzili |
3. | bili su puzili |
imperativ | |
jednina | |
2. | puzi |
množina | |
1. | puzimo |
2. | puzite |
glagolski prilog sadašnji | |
puzeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
puzio, puzila, puzilo | |
puzili, puzile, puzila |
1. | puzati |
2. | lagano spadati s čega, omicati se, klizati se |