Hrvatski jezični portal

pȕzati

pȕzati () nesvrš.prez. pȕžēm/pȕzām, pril. sad. pȕžūći/-ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
puzati
 
prezent
jednina
1. pužem
2. pužeš
3. puže
množina
1. pužemo
2. pužete
3. pužu
 
futur
jednina
1. puzat ću
2. puzat ćeš
3. puzat će
množina
1. puzat ćemo
2. puzat ćete
3. puzat će
 
imperfekt
jednina
1. puzah
2. puzaše
3. puzaše
množina
1. puzasmo
2. puzaste
3. puzahu
 
perfekt
jednina
1. puzao sam
2. puzao si
3. puzao je
množina
1. puzali smo
2. puzali ste
3. puzali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam puzao
2. bio si puzao
3. bio je puzao
množina
1. bili smo puzali
2. bili ste puzali
3. bili su puzali
 
imperativ
jednina
2. puži
množina
1. pužimo
2. pužite
 
glagolski prilog sadašnji
pužući
 
glagolski pridjev aktivni
puzao, puzala, puzalo
puzali, puzale, puzala
Definicija
1. pomicati se dodirujući površinu donjim dijelom tijela ili nožicama (o gmazovima, kukcima); gmizati
2. a. pomicati se na koljenima, četvoronoške ili potrbuške (o ljudima) b. (pred kim) pren. poniznim laskanjem zadobivati čiju naklonost; dodvoravati se, ulizivati se, usp. puznuti
3. vrlo polako kretati se ili voziti ili ploviti
4. a. penjati se hvatajući se rukama i nogama za što b. rasti obavijajući se oko čega (o biljkama)
Onomastika
pr. (nadimačka): Pùzak (150, Sesvete, Bjelovar, Zagorje), Pȕzavac (Osijek, Požega), Pùzek (Jastrebarsko, Karlovac), Púzić (120, Petrinja, Kaštela, Banovina), Pùzigača (Split, Zagreb), Pùzigaća (Rijeka, Buje), Pȕzjāk (100, Zaprešić, Zagreb), Pùzović (Zagreb, Buje, Rijeka)
Etimologija
prasl. *pъlzati (stsl. plьzati, rus. polzát', polj. pełzać) ≃ stengl. folgian: slijediti