spetljávati
spetljávati (što, se) nesvrš. 〈prez. spètljāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spetljavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | spetljavam |
2. | spetljavaš |
3. | spetljava |
množina | |
1. | spetljavamo |
2. | spetljavate |
3. | spetljavaju |
futur | |
jednina | |
1. | spetljavat ću |
2. | spetljavat ćeš |
3. | spetljavat će |
množina | |
1. | spetljavat ćemo |
2. | spetljavat ćete |
3. | spetljavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | spetljavah |
2. | spetljavaše |
3. | spetljavaše |
množina | |
1. | spetljavasmo |
2. | spetljavaste |
3. | spetljavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | spetljavao sam |
2. | spetljavao si |
3. | spetljavao je |
množina | |
1. | spetljavali smo |
2. | spetljavali ste |
3. | spetljavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spetljavao |
2. | bio si spetljavao |
3. | bio je spetljavao |
množina | |
1. | bili smo spetljavali |
2. | bili ste spetljavali |
3. | bili su spetljavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | spetljavaj |
množina | |
1. | spetljavajmo |
2. | spetljavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
spetljavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
spetljavao, spetljavala, spetljavalo | |
spetljavali, spetljavale, spetljavala |