sputávati
sputávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. spùtāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sputavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sputavam |
| 2. | sputavaš |
| 3. | sputava |
| množina | |
| 1. | sputavamo |
| 2. | sputavate |
| 3. | sputavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sputavat ću |
| 2. | sputavat ćeš |
| 3. | sputavat će |
| množina | |
| 1. | sputavat ćemo |
| 2. | sputavat ćete |
| 3. | sputavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sputavah |
| 2. | sputavaše |
| 3. | sputavaše |
| množina | |
| 1. | sputavasmo |
| 2. | sputavaste |
| 3. | sputavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sputavao sam |
| 2. | sputavao si |
| 3. | sputavao je |
| množina | |
| 1. | sputavali smo |
| 2. | sputavali ste |
| 3. | sputavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sputavao |
| 2. | bio si sputavao |
| 3. | bio je sputavao |
| množina | |
| 1. | bili smo sputavali |
| 2. | bili ste sputavali |
| 3. | bili su sputavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sputavaj |
| množina | |
| 1. | sputavajmo |
| 2. | sputavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sputavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sputavao, sputavala, sputavalo | |
| sputavali, sputavale, sputavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sputavan, sputavana, sputavano | |
| sputavani, sputavane, sputavana | |
Etimologija
✧ vidi spùtati
