spùtati
spùtati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. spȕtān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sputati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sputam |
| 2. | sputaš |
| 3. | sputa |
| množina | |
| 1. | sputamo |
| 2. | sputate |
| 3. | sputaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sputat ću |
| 2. | sputat ćeš |
| 3. | sputat će |
| množina | |
| 1. | sputat ćemo |
| 2. | sputat ćete |
| 3. | sputat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sputah |
| 2. | sputa |
| 3. | sputa |
| množina | |
| 1. | sputasmo |
| 2. | sputaste |
| 3. | sputaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sputao sam |
| 2. | sputao si |
| 3. | sputao je |
| množina | |
| 1. | sputali smo |
| 2. | sputali ste |
| 3. | sputali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sputao |
| 2. | bio si sputao |
| 3. | bio je sputao |
| množina | |
| 1. | bili smo sputali |
| 2. | bili ste sputali |
| 3. | bili su sputali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sputaj |
| množina | |
| 1. | sputajmo |
| 2. | sputajte |
| glagolski prilog prošli | |
| sputavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sputao, sputala, sputalo | |
| sputali, sputale, sputala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sputan, sputana, sputano | |
| sputani, sputane, sputana | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se) a. sapeti konju ili govedu noge oputom; sputiti b. vezati komu noge ili ruke; sputiti |
| 2. | pren. onemogućiti koga u kretanju ili u razvoju, zapriječiti koga u djelovanju [imati sputane (vezane) ruke ne moći što činiti zbog ograničenih ovlasti, nepovoljne raspodjele djelokruga vlasti itd.] |
Etimologija
✧ s (a)- + v. puto
