strújiti
strújiti (strújati) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strujati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strujim |
| 2. | strujiš |
| 3. | struji |
| množina | |
| 1. | strujimo |
| 2. | strujite |
| 3. | struje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strujat ću |
| 2. | strujat ćeš |
| 3. | strujat će |
| množina | |
| 1. | strujat ćemo |
| 2. | strujat ćete |
| 3. | strujat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | strujah |
| 2. | strujaše |
| 3. | strujaše |
| množina | |
| 1. | strujasmo |
| 2. | strujaste |
| 3. | strujahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strujao sam |
| 2. | strujao si |
| 3. | strujao je |
| množina | |
| 1. | strujali smo |
| 2. | strujali ste |
| 3. | strujali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strujao |
| 2. | bio si strujao |
| 3. | bio je strujao |
| množina | |
| 1. | bili smo strujali |
| 2. | bili ste strujali |
| 3. | bili su strujali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | struji |
| množina | |
| 1. | strujimo |
| 2. | strujite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| strujeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strujao, strujala, strujalo | |
| strujali, strujale, strujala | |
Definicija
| 1. | kretati se u nekom smjeru (o vodi, zraku) |
| 2. | kretati se u nekom smjeru (o ljudima) |
| 3. | pren. širiti se na sve strane (o zvuku, mirisu, glasovima i sl.) |
Etimologija
✧ vidi strúja
