strúja
strúja ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | struja |
| G | struje |
| D | struji |
| A | struju |
| V | strujo |
| L | struji |
| I | strujom |
| množina | |
| N | struje |
| G | struja |
| D | strujama |
| A | struje |
| V | struje |
| L | strujama |
| I | strujama |
Definicija
| 1. | a. glavni tok, smjer kretanja vode riječnim koritom [riječna struja] b. smjer kretanja površinskih slojeva mora i oceana u određenom pravcu [morska struja] c. kretanje zračnih slojeva [zračna struja] |
| 2. | fiz. a. kretanje elektrona u vodiču, provodniku [jaka struja; slaba struja; istosmjerna struja; izmjenična struja] b. fizikalna veličina koja opisuje strujanje; izražava se omjerom onoga što struji (npr. tekućine) i vremena |
| 3. | tok, tendencije razmišljanja u nekoj skupini ili zajednici [plivati protiv struje, pren. ne podvrgavati se konvencionalnim pravilima ponašanja, djelovanja i razmišljanja] |
| 4. | knjiž. tehnika i stil pripovijedanja asocijativnog protoka misli u suvremenom romanu (umjesto klasičnog nizanja radnje; npr. Proust: U potrazi za izgubljenim vremenom) |
Sintagma
∆ električna struja fiz. gibanje elektrona u električnim krugovima preko vodiča, iona ili nabijenih čestica;
morske struje premještanje vodenih masa u moru [periodične struje; stalne struje];
struja svijesti 1. psih. svjesno osobno iskustvo promatrano kao niz asocijacija i događaja
morske struje premještanje vodenih masa u moru [periodične struje; stalne struje];
struja svijesti 1. psih. svjesno osobno iskustvo promatrano kao niz asocijacija i događaja
Etimologija
✧ prasl. i stsl. struja (rus. strujá, slov. struja), lit. srauja ← ie. *srew-: teći (grč. rheȋn, skr. sravati: teče)
